Ja sam Sonja. Prve dvije trećine života Belomanastirka, a drugu jednu trećinu, od čega zadnjih više od pet godina i službeno-dokumentovski, a i u dušu, Osječanka.
Od dalmatinske strane obitelji naslijedila sam pogled, buntovnost, povremeno beštimanje, vickastost, upornost, nepenjanje ni na šta ni pod kojim uvjetima i visinu. Ovaj zadnji epitet posebno je bitan baranjskoj polovici u meni. Baranjskoj polovici koja voli pojesti (a nije naslijedila baranjsko-obiteljski metabolizam). Ali ne ljuto. Nikako ljuto. Od baranjske strane obitelji naslijedila sam samozatajnost, tihost, tvrdoglavost, a i ta strana ne dopušta onoj Dalmatinki u meni da beštima koliko hoće.
32-godišnjakinja. Magistra medijske kulture. Imateljica dva materinja i znalačica tri strana jezika. Velika ljubiteljica putovanja i pravljenja kolača. Čajoljubiteljica. Obožavateljica nizozemske Tony’s Chocolonely, njemačke Ritter Sport i naše osječke Kandit Riki čokolade. Knjiški moljac. Serijofil. Ljubiteljica joge, pilatesa i rolanja. Posjedačica nebitno velikog broja patika i sve mi trebaju, hvala na pitanju. Velika nestrpljivica. Ljuti me nepravda i netočni ljudi.
Nakon oko četiri godine i osam mjeseci radnog staža, četiri različita posla te jednog izleta u Zagreb od godinu dana, postala sam sama sebi šef i kolega. U svom gradu.
Biznis vodim baranjsko-dalmatinski. Polako. Smireno. Korak po korak. Na mala vrata. Savjesno. Uporno. Organizirano. Vickasto. A sve da se puši.
